U letnjem kampu „Rizničar“ aktivnosti počinju već u nedelju uveče kada deca stignu. Čim roditelji krenu svojim kućama, deca kreću u obilazak imanja na kojem se odvijaju aktivnosti i upoznaju zone kretanja.
U ponedeljak ujutro počinjemo po već dogovorenom rasporedu; delimo se u grupe za obedovanje i aktivnosti, a potom slede jutarnje vežbice u šumi. Posle doručka kreću radionice. Učimo nemački da razbijemo maler kako je to težak jezik budućim petacima. Kroz igru i druženje i nauka ide lakše! Onda…voćkice, pa još malo radionica, pa…
RUČAK! Uz poneku suzu nad tikvicama, najopušteniji deo dana… glad i slast letnjeg umora… koja će uskoro biti desertirana kupanjem i brčkanjem u bazenu. Pravila koja postavljaju Anja i Nenad, naši treneri plivanja, prestaju da budu zabrane i postaju šansa za uživanje bez bojazni od povreda. Nakon odmora spremni smo za Sanju, našu glumicu i rediteljku koja je „čarobnjak“ brzalica i mozgalica, i drugih pozorišnih vragolija. „Ozbiljan rad“ zahteva slatkiš i odlazak na sladoled! Zaslađeni smo spremni da prionemo na engleski, podeljeni u grupe…
Večera! I nije kraj!
Nastavnici su davno umoreni i na ivici sna, a za kampere kreću žmurke i vije po dvorištu, šuškanja po sobama, dečje tajne i tkanje budućih uspomena…
Kamp „Rizničar“ počeo je kao malo prijateljsko okupljanje, za vreme letnjeg raspusta, u Konjičkom klubu „Radanovac“ na Paliću, a u toku jedne decenije izrastao je u koloniju kampera od više stotina članova. Najstariji među njima danas su studenti i sa radošću se sećaju svojih „palićkih nestašluka“.
U čemu je tajna trajanja?
Mislim da je reč o ljudima!
Svima onima koji su program kampa gradili svojim radom, idejama i poverenjem. Dakle, reč je o deci, roditeljima i nastavnicima u kampu.
Ujedinjeni idejom o tome da je kamp mesto za druženje i učenje, sve ove godine zajedno rastemo…
Program je od samoga početka gotovo isti: jahanje, jezici, gluma, sport; izleti.
Sve to u jednom danu za svako dete. Može se učiniti mnogo i naporno, a zapravo je radosno i ispunjeno. Čime? Upravo druženjem i učenjem!
Slobodna sam da tvrdim da deca u kampu otkrivaju radosti igranja u prirodi; slobodni su, aktivni, disciplinovani, veseli i spremni da poslednji dan, u nedelju, naprosto oduševe svoje roditelje svim onim što su za sedam dana naučili.
Završna priredba je prava mala gozba za roditeljska srca!
Evo reči kampera Rastka i njegove mame:
„Najviše mi se svidjelo što smo svaki dan imali različite aktivnosti. Na časovima glume pripremili smo pravu pozorišnu predstavu koju su na kraju kampa gledali roditelji i moja tetka i svi su bili oduševljeni.“
Oduševljena mama je prezadovoljna samim ambijentom na ranču. „Djeca borave u prirodi i bave se različitim aktivnostima, druže se, a sve to pod neprekidnim nadzorom. Predstava koju su pripremili i izveli nakon sedam dana me je prosto oduševila, kao pravi glumac, bez imalo straha, vaše dijete odigra povjerenu mu ulogu. Naš frižider ponosno krase magneti nastali tokom kampa.“
Najveći kompliment i inspiracija za dalji rad i upornost u tome da letnji kamp “Rizničar” opstane u svom trajanju daju nam naši kamperi “veterani”. To su deca koja sa radošću dolaze godinama zaredom, sve dok nas ne prerastu i koja kasnije postaju naši najiskreniji promoteri i volonteri.
“Već četiri godine zaredom dolazim u letnji kamp i uvek ostajem dve smene tj. 14 dana i još mi nije dovoljno. Kada se vratim kući u Beograd, plačem jer želim tamo još da ostanem. Kamp je zanimljiv jer smo zauzeti zabavnim aktivnostima poput glume, engleskog i srpskog jezika, likovne kulture, plivanja… Kao da nam je učiteljica, Borjana nas svuda vodi, u Suboticu i okolinu, tako smo bili u zoološkom vrtu, Gradskom muzeju, u prostranoj i uzbudljivoj šumi, u centru grada gde jedemo sladoled, Gimnaziji gde Borjana radi…Na svakom od tih obilazaka ja naučim nešto novo. U kampu uživam u društvu drugara i nastavnika koji sa nama rade. Toplo preporučujem da ovog leta posetite letnji kamp za decu na Paliću i verujte mi NEĆETE SE RAZOČARATI. Vidimo se!“ (Sofia Konta, Beograd)
Borjana Gavrilov Bolić, osnivač Udruženja Rizničar
Mihajlo, Borjana i Kosta Bolić